Hrvatska čipka, umjetnost i tradicija izrade jedinstvene ljepote

Hrvatska ima na UNESCO-vom reprezentativnom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva upisanih čak 15 nematerijalnih dobara. Jedno od njih je čipkarstvo, ručni rad koji nastaje u doba renesanse na prostoru Mediterana i zapadne Europe.

Dvije osnovne tehnike izrade čipke su šivanje iglom (čipka na iglu) i preplitanje niti pomoću batića (čipka na batiće). Čipka na iglu nastanila se na Mediteranu, s Venecijom kao ključnom točkom. Dok se izrada čipke na batiće istodobno javlja na području zapadne Europe u Belgiji i Nizozemskoj.

U zapadnoj Europi izrada čipke uglavnom je bila prisutna u crkvenim redovima i plemstvu.

Kao luksuz su čipku mogli priuštiti samo imućni društveni krugovi. U Hrvatskoj se njihovim posredstvom prenosi u ruke seoskih žena u manjim ruralnim sredinama.

Iako malena površinom, Hrvatska ima tri čipkarska središta sa potpuno drugačijim pristupom izradi čipke: Lepoglavu, Pag i Hvar. Tradicija čipkarstva u Hrvatskoj vuče svoje korijene još iz 1400. godine. Onda su pavlinski svećenici svojim dolaskom u Lepoglavu donijeli vještinu izrade čipke na batiće. Prvi zapisi o Paškoj čipki potječu iz 15. stoljeća kada se spominje samostan sestara benediktinki, a vještina izrade Hvarske čipke prisutna je od polovice 19. stoljeća.

Lepoglava

Mnogima je grad poznat po danas najvećem zatvoru u Hrvatskoj, a rijetki znaju da je već od 1400. Lepoglava bila kolijevka znanosti, umjetnosti i kulture. Smještena podno planine Ivančice u Hrvatskom Zagorju, mjesto je gdje je 1503. osnovana prva svjetovna gimnazija i prvo sveučilište u Hrvatskoj s pravom dodjeljivanja akademskih titula. 

Početak izrade čipke vezan je uz Pavlinske svećenike. Daljni razvoj i učenje čipkarstva nakon ukidanja pavlinskog reda 1786. nastavlja se u privatnim radionicama i postaje tradicija ruralne sredine. Čipka se u počecima koristila kao ukras za vjerske prostore i crkvenu odjeću, a kasnije kao ukras tradicijske odjeće i kućanstva. Protekom vremena, izrada čipke organizirana je u okviru škola, tečajeva i radionica. Čipkarstvo je s vremenom postalo i stalan izvor dodatne zarade seoskih čipkarica. 

Lepoglavska je čipka svoj pravi procvat doživjela na kraju 19. stoljeća i u prvoj polovici 20. stoljeća zahvaljujući Zlati pl. Šufflay. Ona oplemenjuje izradu čipke narodnim ornamentom, a njezin rad iznimno uspješno nastavlja Danica Brössler poslije Prvog svjetskog rata. Podigla je kvalitetu izrade čipke upotrebljavajući tanki konac i kombinirajući motive iz poznatih čipkarskih središta s narodnim i baroknim elementima, te je zaslužna za danas prepoznatljiv dizajn lepoglavske čipke.

Što se koristi za iradu čipke?

Za izradu čipke koristi se veoma tanak pamučni ili laneni konac, okrugli tvrdi podložak (dedek), te batići. Ova plemenita vještina ”igre s batićima”, kojih uvijek mora biti paran broj i najviše 68, prenosi se s koljena na koljeno, a u lepoglavskom kraju trenutno ima oko stotinjak čipkarica. Lepoglavska čipka, bijela ili bež, sadrži stilizirane oblike flore i faune te barokne i geometrijske motive. Da bi izradila čipku promjera petnaestak centimetara vješta i iskusna čipkarica mora svakodnevno raditi osam sati i to tijekom tri tjedna. Mlađe čipkarice danas čipku izrađuju i koriste u mnogim modnim kreacijama. Snježana Varović izrađuje i unikatan nakit (narukvice, broševe, ogrlice, prstenje, naušnice) gdje koristi čipku, tanke niti žice i perle.

Posebno značenje u promociji lepoglavske čipke imaju međunarodni festivali čipke koji se svake godine održavaju u rujnu od 1997. godine. Maleni gradić u srcu Zagorja se na nekoliko dana pretvara u europsku prijestolnicu čipke.

Pag

Otok sjeverne Dalmacije prepoznatljiv po svojim simbolima: morskoj soli, siru, janjetini i čipki. Zbog svojeg geografskog položaja, paška uvala iznimno je pogodna za proizvodnju soli koja se po svojem izgledu, čistoći, granulaciji i obliku kristala, te okusu bez gorčine razlikuje od ostalih morskih soli. Paški sir je najcjenjeniji hrvatski sir geografskog podrijetla proizveden od mlijeka paške ovce koja se hrani ljekovitim biljem na kamenjaru punom soli koju donosi bura. Treći simbol otoka je čipka ili „bijelo zlato“ za koju se smatra da svoj korijen vuče iz prastare Mikene. Prvi zapisi o paškoj čipki potječu iz 15. stoljeća kada se spominje samostan sestara benediktinki. Opet se vidi uska povezanost svećeničkog reda i čipke.

Povijest čipke na Pagu.

Kroz povijest mnoge paške žene pozivane su i na bečki dvor kod nadvojvotkinje Marije Jožefe, carice majke, kako bi pokazale kako se radi paška čipka. Glas o njenoj ljepoti i savršenstvu pročuo se nadaleko, a njena izrada pojačava se nakon osnivanja Čipkarske škole u Pagu koja je osnovana 1906. godine. Utemeljio ju je tadašnji gradonačelnik Paga Frane Budak dok je prva učiteljica bila Nina Rakamarić.

Samostan sv. Margarite je mjesto gdje su paške koludrice od davnina podučavale žensku djecu pismenosti i izradi čipke koju su koristile za potrebe ženskog i crkvenog ruha. Čipkarska škola kontinuirano je radila do 1945. godine, a nakon toga s manjim i većim prekidima. Od 1994. škola je ponovno počela djelovati u sklopu Srednje škole Bartula Kašića kao jednogodišnji tečaj čipkarstva. Uz školu važnu ulogu u očuvanju paške čipke ima i Udruga paških čipkarica „Frane Budak“ te Međunarodni festival čipke koji se od 2010. godine, svake godine u lipnju, održava u Gradu Pagu. U samom središtu grada Paga u Kneževoj palači na Trgu Petra Krešimira IV. 1998. godine osnovana je i Galerija paške čipke.

Kako se izrađuje paška čipka?

Paška čipka izrađuje se iglom na krutoj površini kada se uz osnovne niti nadovezuje uzorak iz središta prema van poput paukove mreže. Odlikuje se iznimnom čvrstoćom, upotrebljavaju se niti konca iznimne tankosti i čvrstoće koji daju čipki specifičan izgled. Danas se ne koristi samo kao ukras na zidu, već je i dalje dio narodnih nošnji, različitih odjevenih predmeta, obuće. Možemo ju pronaći i na krevetnini, u slici ili kao ukras na zavjesi.

Paška čipka razlikuje se od drugih vrsta čipki po tome što se šije tankim koncem i što je čvrsta, te se može ručno prati. Mnogi uzorci paške čipke prenosili su se sa koljena na koljeno. I danas je prilikom posjete otoku u ljetnim mjesecima moguće kupiti čipku od čipkarica koje šiju pred vratima svoje kuće.

Hvar

Najsunčaniji hrvatski otok koji je naseljen još od prapovijesti poznat je po svojim predivnim plažama, bogatoj povijesnoj i kulturnoj baštini i naravno čipki, istinskom otočkom suveniru napravljenom od tisuća tankih niti.

Izrada hvarske čipke najmlađa je od svih tradicijskih vještina čipkarstva na prostoru Hrvatske.

Čipku od agave u Hrvatskoj trenutno izrađuje samo šest redovnica u benediktinskom samostanu u gradu Hvaru. Samostan je osnovan davne 1664. godine kada su dvije redovnice sa otoka Raba stigle u Hvar. Nalazi se u kući u kojoj je 1485. rođen veliki renesansni pjesnik Hanibal Lucić. Julija, udovica pjesnikovog sina Antuna, oporučno je palaču namijenila samostanu Benediktinki. Samostan je imao izuzetno velik doprinos u obrazovanju, jer su časne sestre vodile žensku pučku školu od 1826. do 1886. godine, a kasnije i internat čiji je rad trajao sve do 1941. godine.

Prema predaji, vještina pletenja niti od agave dolazi s Kanarskih otoka, a u Hvaru je prisutna od polovice 19. stoljeća. Benediktinke iz rasprostranjene, ali bodljikave biljke kao što je agava mukotrpnim procesom izvlače niti i potom u molitvi i potpunoj predanosti stvaraju čudesna umjetnička djela. Posao dobivanja niti bijele boje duljine do jednog metra je dugotrajan i težak, a najkvalitetnije niti mogu se dobiti iz svježih listova agave koji ne smiju biti stariji od tri godine. Zbog krhkosti, najbolje je s pripremljenim nitima izrađivati čipku po vlažnom (južnom) vremenu.

Čipke se izrađuju u tri različite tehnike:

1. tenerifa  – radi se malom šivaćom iglicom na
   kartonu;
2. tenerifa s mreškanjem u krugu – radi se malom šivaćom iglicom i metalnom iglom
   za mrežu i;
3. antika s mreškanjem na okviru – vezenje malom šivaćom iglom raznih bodova na
   razapetoj mreži.

Postupak postavljanja podloge za ‘‘antiku’’ potpuno je obrnut od onog ‘‘tenerife’’. Naime, niti se namiču od ruba prema sredini, a ne od sredine, kao kod druge dvije tehnike. Još jedna od karakteristika, a i vrijednosti hvarske čipke je u tome da se svaki motiv veze na unaprijed pripremljenoj podlozi, ali bez nacrta tj. predloška. Svaka čipka je rezultat spretnosti, mašte i umjetničke nadarenosti pojedine čipkarice. Hvarska čipka ne smije se prati niti peglati, ali uz pažljivo čuvanje (uramljena pod staklom) može biti trajan ukras i istinski suvenir koji na prelijep i jedinstven način čuva i predstavlja hrvatsku tradiciju čipkarstva.

domagojsever.com/kontakt/ “Hrvatska čipka, umjetnost i tradicija izrade jedinstvene ljepote”