Letjeti više od 10.000 metara iznad zemlje, preletjeti ocean u tren oka i svakodnevno gledati izlazak sunca iznad oblaka – život pilota čini se poput sna za mnoge. Ipak, iza svakog leta kriju se neispričane priče, izazovi i ogromna odgovornost. Pilot LOT-a Danijel Puljek, kojeg danas imamo priliku upoznati, karijeru je započeo kao vojni pilot, a put ga je doveo do poljske nacionalne aviokompanije, gdje svakodnevno upravlja najsloženijim mašinama u svijetu prijevoza. Što za njega znači savršen let, kako izgleda najzahtjevnija pista na koju je sletio i koje destinacije smatra najposebnijima? Saznajte kako pilot LOT-a doživljava svoj poziv, što ga pokreće i koje zemlje preporučuje kao skriveni dragulj svakom putniku u potrazi za autentičnim iskustvom.
- Je li posao pilota bio dječački san kao kod većine Vaših kolega ili se ljubav prema letenju dogodila kasnije?
Posao pilota nije mi bio dječački san. Moj put prema zrakoplovstvu započeo je još devedesetih godina, tijekom domovinskog rata i neposredno nakon njega, kada sam odlučio postati vojni pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Bilo je to zbog više razloga, letenje je samo jedan od njih.
- Koji Vam je najljepši, a koji najzahtjevniji dio posla?
Najljepši dio posla mi je kada se sve odvija na vrijeme, i kada završimo posao na vrijeme. To je znak da je letačka operacija odrađena kako treba, da je posada na vrijeme u svom domu, a zrakoplov spreman na vrijeme za drugu posadu i naredni let. Najzahtjevniji dio posla je svakako postići ovo prvo, a da pri tome letimo sigurno i osiguramo maksimalni komfor našim putnicima.
- Kako je tekla Vaša karijera do današnjeg posla u LOT-u?
Kako sam već spomenuo, prvo sam bio vojni pilot u HRZ, potom sam odlučio postati komercijalni pilot te se zaposlio u hrvatskoj nacionalnoj kompaniji Croatia Airlinesu. Nakon deset godina odlučio sam promijeniti kompaniju i pridružiti se LOT-u kako bi nastavio svoj profesionalni razvoj.
- Koliko dugo letite za LOT i kako ste izabrali baš tu kompaniju? Ili je ona izabrala Vas?
Za LOT letim nepunih šest godina. Suradnju s LOT-om započeo sam tijekom 2019. godine, a moglo bi se reći da smo se kompanija i ja međusobno izabrali ili prepoznali. Ja sam bio spreman za novi korak u karijeri, a LOT je te 2019. godine tražio iskusne pilote na zrakoplovima koje sam ja tada letio u Croatiji Airlines. Relativno lako smo pronašli zajednički jezik.
- Koliko sati leta imate iza sebe?
U komercijalnom letenju oko imam oko 8500 sati naleta.
- Koliko ste zemalja vidjeli do sada? Stignete li uopće razgledati gradove u koje sletite?
Vidio sam prilično zemalja, no u pravilu su to europske zemlje jer letim na tzv. regionalnom zrakoplovu. Razgledati stignem poprilično, zahvaljujući organizaciji posla u LOT-u, a koja je često takva da letim i imam obavezni odmor u hotelima izvan moje baze koja je službeno Warsawa. Obično su to glavni gradovi svih europskih zemalja, Turske, Egipta itd. Kada sam tamo, i ako je prilika, ovisno o raspoloživom vremenu nastojim razgledati i to što više lokalne stvari podalje od razvikanih turističkih dijelova, koje sam obično posjetio prve.
- Postoji li neka posebna zemlja za Vas koju bi preporučili svima da je vide?
Hrvatska je posebna zemlja koju svima preporučam da vide, jer ja radim sa strancima. Hrvatima bih preporučio da posjete Poljsku i njene gradove. Biti će ugodno iznenađeni svime.
- Što svatko tko dolazi u Poljsku mora vidjeti, doživjeti, okusiti?
Doživjeti treba prvenstveno poljske gradove, od kojih svaki ima sjajnu priču, specifičnu arhitekturu i uvijek veliko gostoprimstvo domaćina, treba vidjeti Krakow, Warsawu, ali i manje gradove poput Gdanjska, Wroclawa, Poznana, Torunja, Lublina itd. Treba probati poljsku tredicionalnu kuhinju, koja je slična našoj kontinentalnoj, izdvojio bih pieroge, tijesto punjeno mesom, kupusom, gljivama ili drugim sastojcima, te gustu juhu Žurek kao poljska tradicionalna jela. Svakako i slastice, poljaci su sjajni slastičari.
- Najljepši aerodrom koji ste vidjeli?
Ovo je prilično teško odgovoriti, no ako je do okoline i vidika onda su to svakako hrvatski obalni aerodromi, posebno Split i Dubrovnik.
- Najljepša pista za slijetanje?
Zagrebačka, zato što znam da idem kući, potom Nica, vrlo specifična pista tj. piste, doslovno izgrađene u moru. Venecija je svakako u užoj konkurenciji iz sličnih razloga.
- Najzahtjevnija pista na koju ste slijetali?
Zračna luka na otoku Braču, pogotovo kada puše bura.
- Najljepša slika koju ste vidjeli iz ptičje perspektive?
Hrvatska obala u sunčano jutro i Warsawa po vedroj noći.
- Postoji li neki let koji biste rado odradili u karijeri, a niste do sada imali prilike?
Nemam ideju, svaki je poseban.
- Posljednjih mjeseci mediji su prepuni priča o letovima pogođenim jakim turbulencijama. Jeste li se i Vi u dosadašnjoj karijeri suočili s takvim izazovnim letovima? Jeste li imali nekih neugodnih iskustava? Kako biste kao pilot smirili sve one koji upravo ulaze u avion, a imaju strah?
Letenje u stroju težem od zraka je samo po sebi izazov, a turbulencije su sastavni dio toga. Ništa posebno iz pilotske perspektive ukoliko ne dolazi do ozljeda i ugrožavanja sigurnosti. Da bi to spriječili ili umanjili tu mogućnost piloti se prilično pripremaju za svaku rutu, no neke vremenske okolnosti nisu predvidive ili barem nisu točno predvidive. Unatoč tome zrakoplovstvo je i dalje daleko najsigurniji oblik prijevoza. Strah od letenja je normalan, no svatko racionalan može raditi na tome da ga umanji, pomoći bi trebale statistike kao i naš profesionalni odnos, posebno tu mislim na kabinsko osoblje.
- Kada ste na odmoru, odlučujete li se također za put avionom ili poželite za promjenu sjesti u automobil, vlak, autobus ili možda na bicikl?
Kada sam na odmoru, avion ne želim ni vidjeti niti čuti. Restauriram i vozim stare motocikle daleko od svega.
