Često se mi Hrvati volimo hvaliti da smo u svemu najbolji i posebni, pa tako mislimo da su i naša jela najukusnija na svijetu. Činjenica je da pripremamo hranu koja je netom izvađena iz mora (lignje na šporko) ili netom prije hodala po dvorištu (svinjska jetrica na brzo s češnjakom), a i tradicionalni čips od svinje (čvarci) u zadnje vrijeme svojom cijenom postao je luksuz.
Jela u nastavku nemojte nikome preporučiti da proba, jer jedno je sigurno, tražit će još…
1. Zagorski štrukli – jelo koje u Zagorju ima kultni status, a mogu biti dizani, kuhani, kuhani pa pečeni ili samo pečeni, slani ili slatki… Što najbolje govori koliko su Zagorci neodlučni. Njihova priprema upisana je u Registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske, a sve detalje možete pitati i Angelinu Jolie. Hrvatski kuhari spremali su joj ih u sjedištu UN-a.
2. Viška, Komiška i Forska pogača – tri sestre pogače iliti starinski „sendviči“ od slanih inćuna ili pak srdela. Slične, a opet različite. U viškoj nema pelata i reže se na trokute, komiška sadrži pelate i reže se na kocke, a u forskoj ili ako želite hvarskoj, skrivaju se ovčji ili kozji sir. Sve tri najčešće se jedu kao predjelo, no ako pretjerate, što vam garantiram, onda je i glavno.
3. Stonska torta – torta od makarona ili po stonski makarula čisti je dokaz da se suha tjestenina osim u svim kombinacijama s mesnim, ribljim i povrtnim umacima može koristiti i za slatka jela. I mnogi će vam reći da imaju izvorni recept za ovu tortu, no nemojte im vjerovati (ne postoji). Ali ipak kušajte. Pogotovo na Pelješcu čiji su zaštitni znak. A do ove torte sada imate i poprilično fotogeničan most.
4. Sinjski arambašići – sarma na alkarski način ili sarma koja ipak nije sarma. Jer tko u meso dodaje cimet, klinčić i muškatni oraščić? Ipak, ljudi Cetinske krajine koji su proslavili ove male svitke od listova kupusa nadjevene mješavinom junećeg i svinjećeg mesa, obavezno sjeckanog, ne mljevenog, kažu da čar nije samo u osebujnim začinima nego da „kupus radi arambaše”.
5. Neretvanski brudet od jegulja i žaba – brujet, brudet ili brodet. Svejedno je kako ćete zvati ovo od 2022. nematerijalno kulturno dobro. Doduše, u dolini Neretve ako krenete od kuće do kuće, svatko će vam se zaklinjati da ima najbolji recept. No svima je jedno isto – brudet prilikom kuhanja ni slučajno nemojte miješati, samo okrećite „teću“ lijevo-desno.
6. Blatska lumblija – kolač od reduciranoga grožđanog mošta (varenik) od kojeg se neki čak mogu i napiti, budući da sadrži rakije anižeta, rogača i orahovca, nastao je na Korčuli prije 200-tinjak godina. I još je jedna potvrda da ljubav ide kroz želudac. Naime, za vrijeme francuske okupacije ovih prostora mladi Francuz je došao u Blato, upoznao domaću djevojku u koju se ludo zaljubio, no (ne)prilike su ih natjerale da se moraju razdvojiti. Prije rastanka Francuz je svojoj dragoj odlučio napraviti kolač od svih sastojaka koje je imao i rekao n’oublie pas – „ne zaboravi me“. Ona je čula lumblija, a ljubav prema ovom kolaču koji se nekada radio samo za Svi svete, u sjećanje na najmilije, traje i danas. A kolač na sobnoj temperaturi može trajati čak do mjesec dana.
7. Međimurska zlevanka – zlevka ili zlevanka može biti i slatka i slana, može se raditi od kukuruzne ili pšenične krupice, može vam zamijeniti kruh ili je pak za tren pretvorite u desert dodavanjem jabuka, slatkog nadjeva od maka, oraha ili pekmeza od šljiva. Kako joj ime samo kaže, smjesu samo „zlijete“ u protvan i eto vam zlevke. Jedite je toplu ili hladnu, za doručak, međuobrok ili večeru. Ma, bilo kada.
8. Starogrojski paprenjok – kolač u kojem uopće nema papra već puno meda, maslinova ulja, prošeka i začina. Hvarske supruge i majke pripremale su ga muževima i sinovima moreplovcima jer je kolač dugo ostajao svjež. Priča se da je služio i kao prirodni barometar. Ako omekša, najavljivao je jugo i kišu, ako otvrdne, okrenut će na buru. Ma, sigurno se sjećate Hektorovićevog “Ribanja i ribarskog prigovaranja” gdje je prvi put „opjevan“ paprenjok.
9. Peka – već tisuću godina recept je isti – ako želite sačuvati sve bogatstvo okusa hrane i imati istovremeno i kuhano i pečeno jelo, pod peku stavite teletinu, janjetinu, svinjetinu, ili hobotnicu, ribu, školjke, povrće… Pod uvjetom da znate ložiti vatru i uživati u čekanju slasnog obroka, peka je onda prejednostavna za pripremu.
10. Poljički soparnik – ako imate viška 2 kilograma blitve koju rijetki vole i dobar komin, eto vam nekada sirotinjskog jela, a danas specijaliteta na UNESCO-voj listi zaštićene nematerijalne baštine. Dugo je bio zaboravljen, no srećom, sjetili smo ga se.
11. Kumpet – ćupter, mantala ili kunfet, preteča bombona i slatkiš koji se priprema u vrijeme berbe grožđa, počne jesti oko Božića i ne dočeka Uskrs.
12. Šaran na rašljama –za specijalitet potekao iz sela Kopačevo potrebna su samo 3 sastojka – šaran, sol i slavonska paprika. I rašlje (od sviba) i žar.
13. Pazinski cukerančići – za razliku od nekada, danas ove slatke istarske kolačiće možete jesti čak i ako se nitko ne ženi, krsti ili prima neki drugi sveti sakrament.
14. Fiš paprikaš – pikantno jušno jelo od slatkovodne ribe (som, šaran, smuđ) kuhane u kotliću, po mogućnosti u Baranji, razblažiti možete domaćim širokim rezancima. Ako je fiš pravi, slavonski, nismo sigurni da će vam tjestenina pomoći. Ako ne volite ljuto, neka vam pomogne Bog .
15. Rožata – nevjerojatno je da samo tri sastojka poput mlijeka, jaja i šećera mogu napraviti svjetski popularan desert. OK, trebate imati još „samo“ liker od ruže (rosalin ili rozulin) i frižider koji će vam ohladiti ovu ljetnu poslasticu.
16. Crni rižoto – dalmatinsko, ali i danas svjetski popularno jelo svoj dobar glas duguje crnilu sipe koja rižotu donosi prodorno crnu boju. Baš kao i vašim zubima.
17. Fritule –mini „krafnice“ za koje je Petar Grašo pomalo kriv što su se iz Dalmacije, Istre i Kvarnera proširile na sve dijelove Hrvatske. Posebice u hladnije, predblagdanske dane. Sve bi da, da za nju jednu malu fritulu…
18. Varaždinski klipič – s tvrdim č. Netko je umislio da može napraviti tijesto aka bavarski perec, francuski brioš, krakowski obwarzanek…
19. Fuži s tartufima – istarsko jelo idealno za sve matematičare. Tijesto izrežete na 3 cm širine, prerežete ga dijagonalno kako biste dobili romboidne oblike… Pas će vam pomoći naći tartufe, zalijte sve djevičanskim maslinovim uljem, a grlo isperite malvazijom.
20. Slavonski čobanac – jelo koje je proslavilo pastire, čobane ili su oni ipak proslavili ovo jušno slavonsko jelo od raznog vrsta mesa s obaveznim dodatkom divljači, pripremljeno u kotliću. Jedno od onih jela koje svakim novim satom kuhanja postaje sve ukusnije, a kada ga kušate, svakom sljedećom žlicom sve ljuće. Ipak su im Mađari susjedi.
21. Imotska torta – ako ju je car Franjo Josip 1875. godine pri posjeti Imotskom nazvao „caricom među slasticama“, onda joj nećemo skidati krunu koju je dobila zahvaljujući savršenoj kombinaciji badema, prošeka, kore limuna i naranče, vanilije, cimeta, maraschina, ruma i oraščića.
22. Rapska torta – Benediktinke iz samostana Sv. Andrije na Rabu kažu da ovu čaroliju od badema, limuna i maraschina možete uspješno napraviti samo ako iza sebe imate minimalno 100 pokušaja. Izvorni recept zapisan je krasopisom i čuva se u arhivu samostana Sv. Andrije, a legenda kaže da je prvi put poslužena 1177. papi Aleksandru III. kada je posjetio Rab. Ako iz Raba želite ponijeti suvenir, ova torta je pun pogodak.
I na kraju nije samo naše, ali je tradicionalno, najbolji čips od svinje na svijetu – čvarci…
