Sunce je obasjalo zelene brežuljke, s jedne strane pucaju pogledi na vinograde i maslinike, a s druge na stari grad Buje. Glava je prazna, stres svakodnevice daleko, ovdje smo samo mi – trinaest kilometara duga šetnica, istarski vinari i lokalni ugostitelji koji pripremaju upečatljive gastronomske specijalitete. Već na prvom okrepnom stajalištu pomislili smo „Koliko je život zapravo lijep i jednostavan”, a najstariji i najznačajniji ovakav događaj u Hrvatskoj, Istria Wine & Walk, ispunio je i nadmašio sva očekivanja! I ne samo to, zaljubili smo se u ljepote sjeverozapadne Istre!
Proteklog vikenda krenuli smo na Istria Wine & Walk avanturu, sedmo po redu izdanje događaja kojeg ne propuštaju svi vinoljupci i ljubitelji prirode. Iako posljednjih nekoliko godina svjedočimo velikom broju ovakvih manifestacija diljem Hrvatske, ovaj istarski po mnogočemu je poseban. Da je riječ o vrhunskom turističkom proizvodu govori podatak da se kotizacije rasprodaju za samo nekoliko sati, a odlučni da želimo sudjelovati u inspirativnoj šetnji koja hrani i dušu i tijelo, svoje smo karte rezervirali na vrijeme.
Jutro nas je dovelo u Buje, mali istarski dragulj smješten na brdašcu koji kao da pleše iznad oblaka, a s čijeg se obzora pruža jedinstven pogled na more i trinaest kilometara dugu stazu koju okružuju lijepo uređeni vinogradi i stari maslinici. Obukli smo udobne tenisice, prigrlili osjećaj prisutnosti, čašu koja će nas pratiti kroz dan i startali u novu pustolovinu.
Ako je suditi po onoj staroj poslovici – po jutru se dan poznaje, ovo neće biti sasvim običan dan. Prava paleta doživljaja odmah na prvoj stanici – Kozlović i Bassanesse vina te Tramezzino s kozicama, burratinom i pistacijem. O kvalitetnom radu mladih snaga istarskog vinarstva najbolje svjedoče brojne svjetske nagrade, no nema bolje nagrade za trud od zadovoljnog lica i osmijeha dok stotine šetača s čašom u ruci hvali upravo tvoju kapljicu.
Ptičice cvrkuću u pozadini, a nakon prve degustacije kreću i prvi taktovi jedne od najpopularnijih talijanskih pjesama “Bella, ciao”, koju su mlade generacije upoznale zahvaljujući globalno popularnoj seriji “La casa de papel”. Priča o Profesoru i njegovoj bandi pljačkaša uspješno je završena, no pred nama je dug dan i još jedanaest vinara te nekoliko okrepnih stajališta.
Iako je u zraku pokoji Celzijev stupanj viška i čini se da vrućina do večeri neće tako brzo popustiti, užarena kugla u središtu našeg Sunčevog sustava kao da je htjela da osjetimo kako izgleda jedan dan u životu vinogradara koji puno ljubavi, pažnje i emocija posvećuju toj zelenoj biljci. Ne samo na obiteljskim imanjima, nego i kasnije u podrumima kada iz nje nastaje rajski nektar. Pomalo oznojeni nastavljamo šetati kroz labirint uređenih vinograda i maslinika između Buja i Brtonigle. Ispunjeni obiljem energije dolazimo do malenog jezera i konja koji pasu u hladovini, a ispod šatora na stolu se zrcale Franković vina i slana pita od sira i tikvica.
Ekipa postaje sve glasnija i veselija, a od Grdovića do Vitasovića – i glazbena lista sve bogatija. Iza mnogobrojnih redova loza s razbujalim lišćem pristižu nove grupe, među njima i mlada, rasplesana ekipa karlovačkih studenata turizma na terenskoj nastavi. Uz kratku anegdotu o profesoricama koje nas sporijim koracima slijede, stižemo do sljedeće senzacije – Degrassi i Clai, vrhunskih istarskih vinara koji proizvode kapljice od klasičnih sorti na drugačiji, a opet tradicionalan način.
Kažu da je recept svakako zemlja na kojoj raste loza, ona bijela i istarska crvenica, a obje su bogate mineralima što se i ogleda u raskošnoj vinskoj ponudi. Fantastični istarski pršut, sir i aromatizirana focaccia bili su pravi užitak za naše nepce i dodatna snaga da prehodamo do četvrte postaje gdje nas dočekuju vina Benčić i istarska bruschetta – pate od pršuta, inćuni i bakalar.
Nije samo vino ono čime se sjeverozapadna Istra može pohvaliti. Ova je regija nebrojeno puta proglašena najboljom maslinarskom regijom na svijetu, a proizvodnja maslinovog ulja za mnoge je tradicija i stil života. Njen stoljetni rast, ručna berba i prirodna obrada zaslužni su za uvrštenje u svjetski vodič “Flos Olei”, a gotovo svaka vinarija ovdje proizvodi vlastito maslinovo ulje. Držimo se vina, ipak smo na vinskoj manifestaciji jer na sljedeće dvije postaje očekuje nas vinarija Tomaz, Fakin i Cattunar, a na meniju fuži s boškarinom i palenta sa šparogama i špaleta giravolta.
S više prijeđenih kilometara koža je bila sve znojnija, hrana jača, a vino – sve bolje i bolje. Možda su nam ponekad smiješni ti sommelieri, njihovo mirisanje, kako samo vrte čaše i mljackaju, no nakon nekoliko čaša istarske malvazije – lako je postati vinski znalac. Jedan dio ekipe polako prelazi na crnu kapljicu, no ostajemo vjerni bijelima jer tko zna – ispred nas je dug dan, nakon posljednje stanice domaćini najavljuju pravu feštu u centru Buja. Penjući se uzbrdo, nizbrdo, kroz vinograde i poljske puteve polako se osjeća umor, sunce je još malo pojačalo živu u termometru, a Coronica i Cuj vina s lovačkom juhom za “pod zub” zovu na sljedeći predah.
Usprkos laganom umoru, uzbuđenje je raslo jer stiže nam veliko finale. Posljednji kilometar vodi nas do vinarije Veralde koja je pripremila izvrsne pjenušce i rose te u debeloj hladovini servirala poveticu, tradicionalni istarski kolač s domaćom marmeladom i grožđicama. Dva mlada momka primila su se harmonike, cure s karlovačkog veleučilišta glasno pjevaju u prvom redu, a profesorice prebrojavaju studente jer uskoro završava njihova terenska nastava i vinska avantura. Tu je i poletna ekipa iz Švedske, cure iz Slovenije, stara austrijska garda, Šibenčani, Zagorci, Zagrepčani…
Grupe šetača polako pristižu u prekrasno uređenje vinarije, sretni i zadovoljni još jednom kao vrsni sommelieri mirišu i vrte čašama, pridružuju se refrenu Vitasovića i njegovog kultnog hita “Gušti su gušti, ma bolje me pušti”. I jesu pravi gušti jer osim izležavanja na plaži i ispijanja osvježavajućih pića u hladovini, postoji i drugi aspekt odmora, za one nemirnijega, rekreacijskog i hedonističkog duha, upravo ovdje, u sjeverozapadnoj Istri koja ostavlja traga na svim osjetilima.
Ovogodišnji Istria Wine and Walk nadmašio je sva očekivanja, a njegovi organizatori, klaster sjeverozapadne Istre, uspjeli su privući čak 700 vinskih entuzijasta koji su uživali u čarima najljepšeg europskog poluotoka. Na 13 kilometara dugom vinskom pješačkom pohodu oduševili su nas labirinti vinograda, ljudi iz cijelog svijeta, hrana koju može ponuditi samo ova hrvatska regija… Hvala vinarima Kozlović, Bassanese, Franković, Celega, Degrassi, Clai, Benčić, Tomaz, Fakin, Cattunar, Coronica, Cuj i Veralda koji će se ubuduće naći u vrećicama za prigodne rođendanske poklone,domaćim lokalnim proizvođačima na vrhunskoj hrani i već spomenutoj užarenoj kuglikoja se pobrinula za atmosferu za pamćenje.
Bella ciao, Bella Istria, Bella giornata.
Vidimo se i na idućem Wine & Walk -u !
Tekst – Antonio Ivičević Putni kofer, Foto – Domagoj Sever
