Vikend u Istri sa Renaultom Kadjar

Ovaj blog pišem da razbijem mit o glamuroznom životu influencera (makar tu riječ ne volim i uvijek se predstavljam samo kao fotograf) i da pokažem kako stvarno izgleda jedan radni dan ili u ovom slučaju radni produženi vikend (petak-nedjelja).

Cilj vikenda u Istri bio je snimanje reklame za Renault Kadjar, dva promotivna videa koja predstavljaju „virtualnu stvarnost“ i „stvarnu priču“ i naravno popratne fotografije. Ovakvom snimanju prethodi u pravilu nekoliko tjedana pregovaranja i mnoštvo briefova da se usklade do u detalja želje klijenta i naravno moje mogućnosti i ideje. U konkretnom slučaju trebalo je nabaviti i mnoge dozvole, pa tako npr. i dozvole za snimanje na javnim površinama (hvala turističkoj zajednici Motovuna i Rovinja).

Zašto snimanje baš u Istri? Za svaki projekt prvo saslušam zamisao klijenta što on želi kao finalni proizvod, a onda je na meni da odlučim kako to najbolje izvesti. U konkretnom slučaju odlučili smo se za Istru jer ima predivnih lokacija za snimanje vožnje autom i jer šarene vizure starog grada Motovuna i Rovinja mogu dati najbolji mogući prizor koji se da snimiti sredinom u pravilu tmurne veljače (treba imati na umu da se priroda još nije počela buditi i sve je u smeđim tonovima). Kažem da smo se odlučili, jer to nikada nisam samo ja, uvijek se radi o timu ljudi ili barem o još jednoj osobi koja ide sa mnom na put. Ovaj put cijeli vikend me trpio Mario Jurina, prvo ću ga predstaviti kao frenda, a onda kao jako talentiranog mladog fotografa i snimatelja http://www.instagram.com/mariojurina .
Meni je osobno najbitnije tko ide sa mnom na put, jer morate imati na umu da ste za vrijeme snimanja ovakvih projekata sa tom osobom nekoliko dana, 24 sata dnevno zajedno (ako izuzmemo samo onih nekoliko sati koje spavamo), jer radni dan završava nakon ponoći, a dizanje je rano ujutro.

PETAK – krećemo iz Zagreba u 6 sati ujutro, prva stanica je Zeleni Vir jer želimo napraviti prema scenariju nekoliko rezervnih snimaka i fotografija. Cesta do Zelenog vira je jako loša, snimanje traje duže nego smo planirali i doručkujemo fast food na Vratima Jadrana. Druga stanica je Motovun, brzo se smještamo u apartman i idemo na ručak na kojem se družimo sa mnoštvom mačaka (skoro pola ručka su dobile one), radimo i detaljni plan snimanja na lokaciji. Dobra okolnost kod ovog snimanja bila je da smo snimali van sezone, pa nije bilo previše ljudi, ali i ovo malo što ih je bilo su dolazili do nas i auta, pitali što radimo, da li mogu vidjeti kako auto izgleda unutra… Fotografiranje i snimanje je trajalo skoro do 20h, jer smo morali snimiti i noćne snimke Renaulta Kadjar. Brzi odlazak do lokalne trgovine i fancy večera – tostirani sendviči. Cijela večer provedena je za laptopima, obrada fotografija, pregledavanje i slaganje video materijala, slanje mailova da čujemo povratno mišljenje klijenta. Nakon pola noći konačno krevet.

SUBOTA – dizanje u 5:30, trebali smo snimiti kako izgleda tipičan dio dana za fotografa, užurbano jutro i fotografiranje izlaska sunca. Snimanje i fotografiranje do 9:00h, a onda smo se ponadali kavi. Kako u Motovunu još ništa nije bilo otvoreno, odlučili smo krenuti ranije za Rovinj i popiti kavu na suncu uz more. Dolazak u Rovinj, pranje auta, odlazak na lokaciju snimanja (parkiralište Valdibora), ostavljamo auto i konačno sat i nešto uživanja, kava. Pola sata smo čekali na mjesto na suncu, jer ipak je subota i svi su htjeli isto što i mi. Brzinski ručak, jelo nam se nešto morsko pa su odabir bile lignje. Šetnja starim dijelom grada da napravimo još nekoliko fotografija i snimki koje ćemo iskoristiti u videu. Oko 15:30 vraćamo se na parkiralište i krećemo snimati po pješačkoj zoni, naravno sve je puno ljudi i snimanje nije baš jednostavno. Parkiramo auto i vidimo da nam je auto s lijeve strane oštećen na parkiralištu, ljuti se javljamo klijentu, ali moramo brzinski snimati dalje jer treba iskoristiti najbolje vrijeme do zalaska sunca. Snimanje i fotografiranje do 18:00. Odlazimo u trgovinu da kupimo namirnice za fancy tostirane sendviče, posjet benzinskoj i natrag via Motovun (Mario je zaboravio vozačku pa sam nažalost ja vozio cijelo vrijeme, inače volim tu i tamo biti kao kofer, priznajem). Cijelu večer opet smo uz laptop do 1:00h, a na kraju šaljemo mailove sa drugim dijelom materijala. Sretni idemo spavati jer smo odradili sve što smo planirali i realno u nedjelju možemo krenuti doma ranije od planiranog. Dogovor je da se dižemo oko 9:00.

NEDJELJA – Mario se ipak diže dosta ranije i snima još kadrova Motovuna, doručak, kava u Motovunu u 10:30 sa mojim frendom i pada dogovor da idemo na ručak u Delnice. Na putu do Delnica još snimamo par kadrova i moju izjavu. Najbolji ručak taj vikend (teletina ispod peke sa krumpirom i gulaš od divljači), seljenje ostatka materijala na hardove za vrijeme ručka i polazak za Zagreb. Ja dolazim doma u 16:30, javljam se svojima da sam ok i zaspim sjedeći skrolajući po mobitelu u fotelji od tog lagodnog života influencera.

Treba imati na umu da smo na ovom putovanju imali sa sobom opremu koja je izuzetno skupa, da smo bili odgovorni za potpuno nov auto (koji smo vratili ogreban) i da je ovim putovanjem bio odrađen samo dio posla. Naše objave na društvenim mrežama u pravilu pokazuju samo onu lijepu stranu ovog posla i putovanja, to vam je jednako kao što i 99% ljudi za profilne fotke stavi one gdje ispadnu najbolje. „Stvarna priča“ je da je to posao gdje možda mjesečno imamo više od 180 radnih sati, ali mi ovaj posao volimo i nadamo se da se to vidi i na ovom videu koji smo napravili kao presjek ovog putovanja.